Oblak boje kože

Nakon & scaron;to je u požaru kafi?a Tri palme izgorio vlasni?in sin, svi traže krivca, a krivac može biti samo jedan: mladi Rom koji je u kafi?u radio kao konobar. On je prisiljen bježati jer njegova je krivnja za sve druge neupitna, njegovo lice vri & scaron;ti sa svih naslovnica, te se mora sakriti, a to može samo u Bosni, u naselju u kojem živi njegov otac. A poput svoje sestre samo je sanjao da živi kao i svaki drugi ?ovjek, da ne bude neprestano obilježen bojom svoje kože. Taj je doga?aj, u osvit rata, naizgled mirnoj gomili bio okida?, te ona u potrazi za pravdom okružuje romsko naselje u Zagrebu, stvaraju?i od njega geto, jer krivi su Romi, oni su ti koji su druga?iji i zato opasni. Ho?e li brat i sestra uspjeti prije?i sve granice, prije svega one u ljudskim glavama? Ho?e li Enis prona?i oca, koji opsjednuto skuplja dokumente o Romima sa sli?nim prezimenom, pobijenima u romskom Holokaustu, nadaju?i se velikoj od & scaron;teti, dok kao taksist vozi visoke oficire JNA u svome starome mercedesu? Od Zagreba do Bosne, od sada & scaron;njosti do pro & scaron;losti, od romskoga geta u sredi & scaron;tu Zagreba do Auschwitza i slabije poznatoga romskoga Holokausta, od sanjanog normalnog života do ratnih trublji, Neboj & scaron;a Lujanovi? u svome novom romanu Oblak boje kože pripovijeda o krivnji i pravdi, o žrtvama i onima drugima, prije svega o Romima i njihovoj kulturi, o onima istinskim drugima koje ne vidimo i koji su uvijek u sredi & scaron;tu tragedije.