Kod nas više nema kanibala

Kada se dakle reference s naslje?em svih istinskih srednjoeuropskih i inih estetskih i svjetonazorskih vrijednosti kalami s "divljim " rock-naslje?em, a k tomu i izvanredno "mimetizira " bogato životno i svako drugo iskustvo toga gologa trajanja u jednoj posve licemjernoj zemlji koja se na kraju ugu & scaron;ila u moru vlastite krvi, a sve to dodatno garnira i dirljivom demontažom recentoga svakodnevlja u jednoj globalno obesmi & scaron;ljenoj virtualnoj ne/stvarnosti, dobiva se bar osnovni tlocrt pjesni & scaron;tva Otta Fenyvesija. Sklopiti sve te tematske razli?itosti u jedinstveni diskurzivni sklop umije?e je samo velikih pjesnika. Jer, vratimo se na po?etnu tezu, odnosno rock kao glazbu i silno važno motivsko gorivo Fenyvesijeve poezije, ne treba nikako smetnuti s uma da njegove stihove nipo & scaron;to nije napisao zaljubljenik u zabit i osamu, nego, prije svega, urbani pjesnik kojemu himna zasigurno nije bila neka malovaro & scaron;ka tužaljka, nego primjerice "Street Fighting Man " Rolling Stonesa! ( & hellip;) Poezija Otta Fenyvesija oduvijek ?uva mogu?nost onoga jednoga maloga, ali jo & scaron; uvijek preostaloga i otvorenoga puta za sve & scaron;to & scaron;titi elementarnu ljudskost i cijeli registar ljudskih emocija komprimiranih u pjesni?ki tekst. Notorni Martin Heidegger dirljivo je pisao o "tajni poljskoga puta ", ve? vidno umorni Jim Morrison u "Ameri?koj molitvi " & scaron;amanski recitirao "We used to belive/In the good old days / Will still recive/In little ways / The Things of Kidness... " "Jedan gram je poezija. Dva su utopija ", pi & scaron;e Ottó Fenyvesi u svojim opet antologijskim stihovima, koji komotno mogu stajati kao moto u svim izborima recentnoga europskoga pjesni & scaron;tva. Delimir Re & scaron;icki