Leksikon uzaludnih znanja

„Zapazili ste svakako i vi da oko nas žive šampioni uzaludnih znanja. U svakome malo ve?em mjestu na?i ?ete ?ovjeka koji je ekspert za nešto što je vrlo daleko od njegove struke, ali je zato on u to nevjerojatno dobro upu?en. Neki ?e veterinar znati sve o vrstama japanskih lepeza i na?inima njihove izrade, ?inovnik ?e vam satima pripovijedati o sastavu kamenja u okolici vulkana Mauna Loa, dok ?e vam seljak održati predavanje o vjerskim obi?ajima Saracena u doba križarskih ratova. Pri tome ?e biti jasno da ti ljudi ne govore nešto što su negdje na brzinu pozobali, nego da su se time bavili dugo i uporno, ne žale?i ni truda ni troška, nabavljaju?i knjige, pišu?i pisma, traže?i veze. A kad ih upitate zašto je to tako, i kako su došli na to da se baš time po?nu baviti, oni vam naj?eš?e ne?e znati odgovoriti. I, ako se pravo pogleda, to i jest vragometno pitanje. Lako bi bilo re?i kako je svako znanje dobro i kako je posrijedi zdrava znatiželja; a da nje nije bilo, ljudi bi još i danas živjeli u pe?inama. Jer, ima tu jedna kvaka: ako ti našijenci toliko že?aju za znanjem, ako ih znatiželja goni, zašto onda ne završavaju fakultete, zašto ne prou?avaju, uzmimo, povijest svoga kraja, ili njegovu floru i faunu, ili folklor? Zašto njihova znanja moraju biti baš takva nekakva egzoti?na, nevjerojatna, malo kome dostupna? I zašto takvih ljudi ima tako mnogo baš ovdje, me?u nama? Ne vjerujem da se sve može objasniti obi?nim nepovjerenjem u službeni i op?eprihva?eni sistem znanja, premda zacijelo ima i toga, kao što ima i neke pobune protiv društva uop?e. Jer, u nas postoji tradicija da nas škola, a i država, tupe nekakvim svojim obaveznim spoznajama, nekim svojim istinama i svetinjama, pa što je onda prirodnije nego da se ?ovjek baci na nešto što je sâm izabrao, i da se tome sasvim posveti? I, naši se šampioni doista i posve?uju, strastveno i bez ostatka. Ali, silina te strasti pokazuje da tu svakako ima nešto dublje i važnije. A to nešto o ?emu govorim moglo bi se nazvati poštovanjem svijeta i života. Rije? je tu o slutnji (ako ve? ne i o osvjedo?enju) kako je u sitnicama, u pojedinostima i naoko nevažnim podru?jima znanja sadržano ono najve?e i najvažnije, ono što je najpotrebnije znati. I što je sama stvar neobi?nija i dalja od nas i našega života, to je ve?a vjerojatnost da se baš u njoj krije neka bitna spoznaja.“